O snažnim ženama

Prije sam se uvijek divila snažnim ženama. "Šeficama" koje se nisu bojale reći ono što misle i što im se ne sviđa. 
Ženama koje su imale autoritet nad drugima. Osim kada se taj autoritet odnosio na mene ahaha. 

To je bila suprotnost onoga što sam do tada viđala u životu. I odjednom sam mislila da je to pravi način da te netko doživi.

Poučena svojim "uzorima" i ja sam u nekoliko godina postala oštra. Jedino što sam dobila od toga je napetost i grubost. 
Bila sam spremna odbrusiti ljudima i odgovoriti na tuđe primjedbe i svaku kritiku sam shvaćala kao napad na vlastito "JA". 
Krenula sam prema tome da budem kao one. Jer tada sam im se divila.

Sada vidim da su te žene zapravo slomljene. Bore se same sa sobom i očajno pokušavaju nametnuti svoju moć i biti uvažene. 

Danas u tome ne vidim ništa lijepo. Iskustvo mi je pokazalo da je većina njih zapravo nesretna i nezadovoljna s vlastitim životom. 
Sve ih je to učinilo nekako krutim. I ljudi ne vole boraviti s njima, jer te žene misle da su im drugi krivi za sve što im se događa u životu.

Žalosno je što u tom slučaju najčešće zbog toga trpe ljudi s kojima su one bliske. Ili njihove kolege. 

Ako radiš u okruženju u kojem ti je voditelj takva žena ona će svoj autoritet vježbati nad podređenima, onima koji joj to dopuste. 
Ako je to njen obrazac ponašanja, kako poštovati takvu osobu? Pa, ja recimo ne mogu. I neću. Jer ne dopuštam da me netko sistematski ponižava. 
Iako ne mogu znati zašto se ta osoba tako ponaša prema drugima, pretpostavljam da joj fali ljubavi i nježnosti te da je zaboravila što znači biti opušten. 

Ništa u životu ne ide na silu. Pa tako ni silovitošću i grubošću ne možeš pridobiti nekog. 

I zato se danas više ne divim takvim ženama, i ne želim jednog dana biti takva partnerica, majka ili šefica. 


Osoba kojoj ja pokazujem svoje poštovanje mora to zaslužiti. Nikada ne dajem osobi poštovanje samo zbog njene titule. Po defoultu ću pokazati poštovanje prema osobama koje prvi put sretnem, posebice ako su starije od mene. Ili naravno ljudima na pozicijama, jer je to lijepo ponašanje i najmanje je što mogu pružiti osobi s kojom se prvi put srećem. 

Ali da bi ta osoba zadržala moje poštovanje, mora dokazati da ga stvarno zaslužuje. 

Ako se ponekad i sretnem sa ženama koje pokušavaju svima šefovati, potrudim se sjetiti da smo svi u dubini sebe i nježni i dobri. 
A treba snage da u svakom nađeš nešto lijepo. Treba snage da bi bio dobar prema ljudima oko sebe, i da im pokloniš osmijeh kada to možda nisu zaslužili. Ali, naravno, ne pod svaku cijenu!

I sama sam nesigurna i ponekad žudim da budem nekome autoritet i da se moj glas čuje. Ali život me naučio nečem drugom.

Život me naučio da su snažne žene zapravo nježne i blage. Pune topline i radosti. One koje, iako se boje da će biti povrijeđene, i iako se ne osjećaju najbolje, ipak pružaju ljudima iskrene osmijehe i otvaraju im srce. 
I danas takva žena želim biti. Takvim se ženama divim. One su moji idoli i moje kraljice.